Hrvatska, članica Europske unije (EU) od 2013. godine, primjenjuje Zajedničku carinsku tarifu EU (CCT) prilikom uvoza robe izvan Europske unije. Ovaj zajednički carinski režim osigurava da sve države članice EU-a, uključujući Hrvatsku, primjenjuju jedinstvene uvozne carine na proizvode podrijetlom iz zemalja izvan EU-a. Kao članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO), hrvatska carinska politika usklađena je s međunarodnim trgovinskim pravilima. Zbog otvorene trgovinske politike Hrvatske unutar EU-a, proizvodi iz država članica EU-a općenito su oslobođeni carina, dok proizvodi iz zemalja izvan EU-a podliježu standardnim carinama navedenima u tarifnim rasporedima EU-a. Hrvatska također ima koristi od preferencijalnih trgovinskih sporazuma s nizom zemalja izvan EU-a, kojima se smanjuju ili ukidaju carine na određenu robu.
Carinske stope po kategorijama proizvoda u Hrvatskoj
1. Poljoprivredni proizvodi
Poljoprivreda je važan sektor u Hrvatskoj, iako se zemlja oslanja na uvoz kako bi zadovoljila domaću potražnju za raznim poljoprivrednim proizvodima. Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) EU utječe na carinsku strukturu za poljoprivredne proizvode, sa smanjenim ili nultim carinama koje se primjenjuju na proizvode iz EU. Uvoz iz zemalja izvan EU suočava se s carinama ovisno o vrsti proizvoda i primjenjivim trgovinskim sporazumima.
1.1 Osnovni poljoprivredni proizvodi
- Žitarice i žitarice: Hrvatska uvozi žitarice poput pšenice, kukuruza i riže kako bi nadopunila domaću proizvodnju.
- Pšenica: Obično se oporezuje nultom stopom unutar EU. Za zemlje izvan EU primjenjuje se Zajednička carinska tarifa EU-a, s tarifama u rasponu od 10% do 25%.
- Riža: Uvoz riže iz zemalja izvan EU suočava se s carinama od 5% do 65%, ovisno o sorti i stupnju obrade.
- Voće i povrće: Hrvatska uvozi širok izbor voća i povrća kako bi zadovoljila potražnju, posebno izvan sezone.
- Agrumi (naranče, limuni): Carine za uvoz izvan EU kreću se od 5% do 16%, ovisno o zemlji podrijetla. Preferencijalni sporazumi s mediteranskim zemljama poput Maroka smanjuju te stope.
- Rajčice i lisnato povrće: Obično se oporezuju s 8% do 14%, uz sezonske prilagodbe kako bi se zaštitili domaći poljoprivrednici tijekom sezone žetve.
- Šećer i zaslađivači: Hrvatska uvozi šećer prvenstveno kako bi nadopunila lokalnu proizvodnju. Uvoz šećera podliježe TRQ-ovima (carinskim kvotama), koje omogućuju ulazak određene količine uz snižene carine, dok se uvoz preko kvote suočava s višim carinama.
- Rafinirani šećer: Unutar kvote, uvoz se oporezuje nultom carinom, dok se uvoz preko kvote oporezuje carinom od 50%.
1.2 Stoka i mliječni proizvodi
- Meso i perad: Hrvatska uvozi razne vrste mesa i peradi kako bi zadovoljila lokalnu potražnju, s carinama koje ovise o vrsti mesa i trgovinskim sporazumima.
- Govedina i svinjetina: Unutar EU-a, govedina i svinjetina podliježu nultoj tarifi. Uvoz iz zemalja izvan EU suočava se s tarifama od 12% do 15%, iako se za zemlje s trgovinskim sporazumima poput Kanade (u okviru CETA-e) mogu primjenjivati povlaštene stope.
- Perad: Uvoz peradi iz zemalja izvan EU oporezuje se stopom od 12,9%, s nižim carinama za određene količine u okviru tarifnih kvota.
- Mliječni proizvodi: Hrvatska uvozi mliječne proizvode poput sira, mlijeka u prahu i maslaca, s carinama strukturiranima kako bi zaštitila lokalne proizvođače mliječnih proizvoda.
- Mlijeko u prahu i sir: Uvoz iz zemalja izvan EU suočava se s carinama od 15% do 20%, iako uvoz iz zemalja sporazuma o slobodnoj trgovini poput Novog Zelanda može imati koristi od smanjenih carina.
1.3 Posebne uvozne carine
Kako bi zaštitila lokalnu poljoprivredu, Hrvatska može primijeniti zaštitne mjere ili antidampinške carine na određeni poljoprivredni uvoz. Na primjer, antidampinške carine uvedene su na proizvode od peradi iz Brazila kako bi se zaštitili uzgajivači peradi iz EU-a od nepošteno cijenjenog uvoza.
2. Industrijska roba
Hrvatski industrijski sektor, uključujući proizvodnju, građevinarstvo i proizvodnju energije, uvelike se oslanja na uvoz industrijske robe. Zajednička carinska tarifa EU-a primjenjuje se na većinu industrijske robe uvezene iz zemalja izvan EU-a, s ograničenjima carina u skladu s posebnim trgovinskim sporazumima.
2.1 Strojevi i oprema
- Industrijski strojevi: Hrvatska uvozi značajne količine strojeva i opreme za svoj proizvodni i građevinski sektor. Većina uvoza strojeva ima koristi od niskih ili nultih carina prema propisima EU.
- Građevinski strojevi (bageri, buldožeri): Obično se oporezuju s 0% do 2,5%, s bescarinskim pristupom za države članice EU i povlaštenim tretmanom za partnere u sporazumima o slobodnoj trgovini poput Južne Koreje.
- Proizvodna oprema: Općenito podliježe carinama od 0% do 5%, s nultom carinom za uvoz iz partnera u sporazumima o slobodnoj trgovini poput Japana u okviru Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između EU i Japana.
- Električna oprema: Električni strojevi i oprema ključni su za razvoj infrastrukture u Hrvatskoj.
- Generatori i transformatori: Obično se oporezuju s 2% do 5% za uvoz izvan EU, iako zemlje s sporazumom o slobodnoj trgovini često imaju nulte carine.
2.2 Motorna vozila i prijevoz
Hrvatska uvozi značajan dio svojih motornih vozila i automobilskih dijelova, posebno iz Njemačke, Japana i Južne Koreje. Carinska struktura za vozila odražava zaštitu EU-a lokalnih proizvođača automobila, a istovremeno olakšava trgovinu s ključnim partnerima.
- Putnička vozila: Uvozne carine na automobile variraju ovisno o vrsti vozila i zemlji podrijetla.
- Vozila proizvedena u EU: Bez carine.
- Vozila proizvedena izvan EU: Obično se oporezuju s 10%, iako uvoz iz Južne Koreje (u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Južne Koreje) i Japana (u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Japana) ima koristi od smanjenih ili nultih carina.
- Komercijalna vozila: Uvoz kamiona, autobusa i ostalih komercijalnih vozila oporezuje se s 10%, s povlaštenim tarifama za zemlje s trgovinskim sporazumima.
- Dijelovi i pribor za vozila: Dijelovi vozila, uključujući motore, gume i baterije, općenito se oporezuju s 4% do 10%, iako se dijelovi iz partnera u sporazumu o slobodnoj trgovini poput Turske mogu uvoziti bez carine.
2.3 Posebne uvozne carine za određene zemlje
EU nameće antidampinške carine na određene kategorije industrijske robe, uključujući čelik i automobilske komponente iz zemalja poput Kine i Indije, kako bi zaštitila domaće industrije od nelojalne konkurencije.
3. Tekstil i odjeća
Hrvatska uvozi velike količine tekstila i odjeće, posebno iz azijskih zemalja poput Kine, Bangladeša i Vijetnama. Carinska struktura na tekstilne proizvode odražava napore EU-a da zaštiti domaće proizvođače tekstila, a istovremeno osigura da potrošači imaju pristup pristupačnoj odjeći.
3.1 Sirovine
- Tekstilna vlakna i pređa: Hrvatska uvozi sirovine poput pamuka, vune i sintetičkih vlakana kako bi podržala lokalnu proizvodnju tekstila.
- Pamuk i vuna: Obično se oporezuju s 4% do 8% za uvoz izvan EU, s nultom carinom za uvoz iz partnera u sporazumima o slobodnoj trgovini.
- Sintetička vlakna: Carine se kreću od 6% do 12%, ovisno o vrsti i podrijetlu materijala.
3.2 Gotova odjeća i odjeća
- Odjeća i odjeća: Uvezena odjeća suočava se s umjerenim carinama, s povlaštenim tretmanom za proizvode iz zemalja s trgovinskim sporazumima.
- Ležerna odjeća i uniforme: Općenito se oporezuju s 12% do 18%, iako uvoz iz Vijetnama i Bangladeša ima koristi od smanjenih carina u okviru Općeg sustava povlastica (GSP) EU-a.
- Luksuzna i robna marka odjeće: Odjeća više klase suočava se s carinama od 18% do 20%, iako uvoz iz zemalja poput Južne Koreje i Japana može imati koristi od nulte carine u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini.
- Obuća: Uvezena obuća oporezuje se s 8% do 17%, ovisno o materijalu i zemlji podrijetla.
- Kožne cipele: Obično se oporezuju sa 17%, iako sporazumi o slobodnoj trgovini smanjuju te carine za uvoz iz zemalja poput Južne Koreje i Vijetnama.
3.3 Posebne uvozne carine
EU nameće antidampinške carine na određene kategorije tekstila i obuće iz zemalja poput Kine i Vijetnama kako bi zaštitila lokalne proizvođače od nelojalne konkurencije. Te carine mogu značajno povećati troškove uvoza.
4. Potrošačka roba
Hrvatska uvozi široku paletu robe široke potrošnje, uključujući elektroniku, kućanske aparate i namještaj, kako bi zadovoljila domaću potražnju. Carinske stope na tu robu uglavnom su umjerene, s nižim ili nultim carinama za proizvode iz zemalja sporazuma o slobodnoj trgovini.
4.1 Elektronika i kućanski aparati
- Kućanski aparati: Hrvatska uvozi većinu svojih velikih kućanskih aparata, poput hladnjaka, perilica rublja i klima uređaja, iz zemalja poput Njemačke, Kine i Južne Koreje.
- Hladnjaci i zamrzivači: Obično se oporezuju s 2,5% do 5%, iako je dostupan pristup bez carine za uvoz iz EU i zemalja sporazuma o slobodnoj trgovini.
- Perilice rublja i klima uređaji: Podložni carinama od 5%, sa sniženim stopama za uvoz iz Južne Koreje u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini.
- Potrošačka elektronika: Elektronika poput televizora, pametnih telefona i prijenosnih računala osnovni je uvoz u Hrvatsku, a carine su općenito niske.
- Televizori: Obično se oporezuju s 5%, iako uvoz iz Japana i Južne Koreje ima koristi od nulte carine u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini.
- Pametni telefoni i prijenosna računala: Općenito se oporezuju od 0% do 2,5%, posebno za uvoz iz EU i zemalja s sporazumom o slobodnoj trgovini.
4.2 Namještaj i opremanje
- Namještaj: Uvezeni namještaj, uključujući kućni i uredski namještaj, podliježe carinama u rasponu od 4% do 10%, ovisno o materijalu i zemlji podrijetla.
- Drveni namještaj: Obično se oporezuje s 5% do 10%, s povlaštenim stopama za uvoz iz Turske i Vijetnama u okviru posebnih trgovinskih sporazuma.
- Plastični i metalni namještaj: Podliježe carinama od 4% do 8%, ovisno o podrijetlu.
- Namještaj za dom: Predmeti poput tepiha, zavjesa i proizvoda za uređenje doma općenito se oporezuju s 5% do 10%, s povlaštenim carinama za uvoz iz zemalja poput Indije i Pakistana u okviru GSP-a.
4.3 Posebne uvozne carine
Hrvatska, slijedeći smjernice EU-a, primjenjuje antidampinške carine na određene kategorije namještaja i opreme iz zemalja poput Kine i Vijetnama kako bi zaštitila domaće proizvođače.
5. Energija i naftni derivati
Hrvatska uvozi značajne količine energenata, posebno nafte i prirodnog plina, kako bi zadovoljila svoje energetske potrebe. Carine na uvoz energije općenito su niske kako bi se osigurala energetska sigurnost, a istovremeno podržao prijelaz na obnovljive izvore energije.
5.1 Naftni derivati
- Sirova nafta i benzin: Hrvatska uvozi naftne derivate iz raznih zemalja, uključujući Rusiju i zemlje Bliskog istoka.
- Sirova nafta: Obično podliježe nultim carinama, u skladu s politikama energetske sigurnosti EU-a.
- Benzin i dizel: Općenito se oporezuju s 2,5% do 4%, s nižim carinama za uvoz iz Norveške i Rusije u okviru trgovinskih sporazuma.
- Dizel i ostali rafinirani naftni derivati: Rafinirani proizvodi oporezuju se s 3% do 5%, iako se niže tarife primjenjuju prema energetskim sporazumima EU sa susjednim zemljama.
5.2 Oprema za obnovljive izvore energije
- Solarni paneli i vjetroturbine: Kako bi potaknula korištenje obnovljivih izvora energije, Hrvatska primjenjuje nulte carine na opremu za obnovljive izvore energije poput solarnih panela i vjetroturbina, u skladu s politikama EU o zelenoj energiji.
6. Farmaceutski proizvodi i medicinska oprema
Hrvatska daje prioritet pristupu pristupačnoj zdravstvenoj skrbi, te su stoga carine na esencijalne lijekove i medicinsku opremu niske ili nulte kako bi se osigurala pristupačnost i dostupnost stanovništvu.
6.1 Farmaceutski proizvodi
- Lijekovi: Esencijalni lijekovi, uključujući lijekove koji spašavaju živote, općenito podliježu nultim carinama prema općem carinskom režimu EU-a. Neesencijalni farmaceutski proizvodi mogu se suočiti s carinama od 2% do 5%, iako se na uvoz iz zemalja sa sporazumima o slobodnoj trgovini primjenjuju smanjene ili nulte carine.
6.2 Medicinski uređaji
- Medicinska oprema: Medicinski uređaji, poput dijagnostičkih alata, kirurških instrumenata i bolničkih kreveta, općenito podliježu nultoj carini ili niskoj carini (2% do 5%), ovisno o potrebi proizvoda i zemlji podrijetla.
7. Posebne uvozne carine i izuzeća
7.1 Posebne carine za zemlje bez preferencijalnog statusa
Hrvatska slijedi primjenu antidampinških carina i kompenzacijskih carina EU-a na određeni uvoz iz zemalja izvan preferencijalnih trgovinskih sporazuma. Te se carine nameću kako bi se spriječila prodaja proizvoda ispod tržišne vrijednosti ili uz nepravedne subvencije. Na primjer, čelični proizvodi i tekstil iz Kine i Indije često su predmet takvih mjera.
7.2 Bilateralni i multilateralni sporazumi
- Sporazumi o slobodnoj trgovini (FTA) EU-a: Kao dio EU-a, Hrvatska ima koristi od bescarinskog pristupa za većinu robe kojom se trguje unutar EU-a. Osim toga, Hrvatska uživa smanjene ili nulte carine na robu kojom se trguje sa zemljama poput Japana, Južne Koreje, Kanade i Vijetnama u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a.
- Opći sustav preferencijala (GSP): U okviru GSP-a, Hrvatska ima koristi od smanjenih carina na određeni uvoz iz zemalja u razvoju, poput Indije, Pakistana i Bangladeša.
Činjenice o zemlji
- Službeni naziv: Republika Hrvatska
- Glavni grad: Zagreb
- Najveći gradovi:
- Zagreb (glavni i najveći grad)
- Split
- Rijeka
- Prihod po glavi stanovnika: cca. 16.000 USD (procjena za 2023.)
- Broj stanovnika: cca. 4 milijuna (procjena iz 2023.)
- Službeni jezik: hrvatski
- Valuta: Euro (EUR) (Usvojen kao službena valuta 2023., prethodno hrvatska kuna)
- Lokacija: Hrvatska se nalazi u jugoistočnoj Europi, graniči sa Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Jadranskim morem na zapadu.
Geografija Hrvatske
Hrvatska je geografski raznolika zemlja, koja se proteže od obalnih regija uz Jadransko more, ravnica na sjeveru do planinskih regija u središnjem dijelu zemlje. Hrvatska se prostire na površini od 56.594 četvornih kilometara, s više od 1000 otoka duž svoje obale.
- Obala: Hrvatska obala uz Jadransko more jedna je od najljepših i najrazvedenijih obala u Europi, što turizam čini značajnim doprinosom gospodarstvu.
- Planine: Dinarske Alpe protežu se središnjim dijelom zemlje, s najvišim vrhom Dinara.
- Rijeke: Glavne rijeke uključuju Savu, Dravu i Dunav, koje su važne za poljoprivredu, promet i energetiku.
Gospodarstvo Hrvatske
Hrvatsko gospodarstvo je raznoliko, sa značajnim doprinosima sektora poput turizma, proizvodnje, poljoprivrede i energetike. Kao članica Europske unije, Hrvatska ima koristi od snažnih trgovinskih veza unutar EU-a, kao i od pristupa jedinstvenom tržištu. Od uvođenja eura 2023. godine, Hrvatska je ostvarila veću stabilnost u svojim gospodarskim transakcijama.
1. Turizam
Turizam je jedan od najvažnijih sektora u hrvatskom gospodarstvu, s velikim udjelom u BDP-u i zaposlenosti. Jadranska obala i povijesni gradovi, poput Dubrovnika i Splita, privlače milijune turista svake godine, posebno tijekom ljetnih mjeseci.
2. Proizvodnja
Proizvodni sektor ključan je za hrvatsko gospodarstvo, a industrije uključuju brodogradnju, automobilske dijelove, kemikalije i tekstil. Hrvatski proizvođači imaju koristi od pristupa jedinstvenom tržištu EU-a, što povećava izvozne mogućnosti.
3. Poljoprivreda
Poljoprivreda je važan sektor, posebno u ruralnim područjima, s glavnim kulturama uključujući pšenicu, kukuruz, šećernu repu i vino. Poljoprivredni sektor zemlje podržavaju subvencije EU-a i ulaganja u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).
4. Energija
Energetski sektor je područje rasta, a Hrvatska se fokusira na obnovljive izvore energije poput energije vjetra i sunca. Zemlja također uvozi prirodni plin i naftu kako bi zadovoljila domaću potražnju, a postupno se prebacuje na čišće izvore energije.